Ovog leta pozvali smo drage prijatelje/ice i saradnike/ice koji se bave umetnošću, poezijom, pisanjem, arhitekturom i obrazovanjem u ko-kreiranje feminističkog eksperimentalnog prostora u Četiri vode. Rado smo dočekivale/i iznenadne goste izdaleka, ukrštajući prijateljstva iz različitih perioda života.
U okviru radionice cijanotipije koju je vodila Dunja Karanović razvili smo kolektivni zin, malu umetničku knjigu pod nazivom Strategije povlačenja na osnovu doprinosa Mie Ćuk. Kako naše prakse i politike otpora kapitalizmu, njegove represije nad našim telima, osećanjima sopstva/zajednice i mašte rastu i prepliću se, skup radosno nosi ovo ime.
Praksa letnje škole usklađena je sa praksama odbijanja, kao što je između ostalog predložio Fred Moten (The Undercommons: Fugitive Planning & Black Study). “To je posvećenost ideji da je učenje ono što radite sa drugim ljudima. To je pričanje i šetanje sa drugim ljudima, rad, igranje, patnja, neka nesvodiva konvergencija sve tri, koja se održava pod imenom spekulativne prakse. Pojam probe – biti u nekoj vrsti radionice, svirati u bendu, na džem sešnu, ili stariji koji sede na tremu, ili ljudi koji rade zajedno u fabrikama – postoje ti različiti načini aktivnosti.” Kao i da vežbamo da sebi damo dozvolu da usporimo, eksperimentišemo i odmaramo se kolektivno.
Učesnici/ce:
Aleksandar Bošković predaje na katedri za slavistiku Univerziteta Kolumbija. On je istraživač ruske i istočnoevropske modernističke književnosti, jugoslovenskih i postjugoslovenskih studija, sa uporištem u uporednoj književnosti, kritičkoj teoriji i vizuelnim studijama. Njegova specijalizacija su avangardna književnost i eksperimentalne umetničke prakse koje istražuje kroz prizmu komparativnih medija. Autor je monografije Pesnički humor u delu Vaska Pope (2008.), i ko-urednik je knjiga Podvizi družine pet petlić (sa Ejnsli Mors, 2022) i Zenitizam 1921-1927: Antologija jugoslovenske avangarde (sa Stivenom Terefom, 2023).
Milica Grbić (Mast.inž.unutrašnje arhitekture) je rođena u Beogradu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu gde je završila osnovne studije arhitekture i master studije unutrašnje arhitekture. Njena praksa je fokusirana na kreiranje prostora u kojem se prepliću funkcionalnost, estetika i empatija. Veruje da svako zaslužuje životni i radni prostor koji je pristupačan, kako ekonomski, tako i fizički doprinoseći na taj način osećaju dostojanstva u svakodnevnom životu.
Jovana Đajić Gavrilović je profesorka književnosti, radnica u kulturi i obrazovanju. Članica je otvorenog kolektiva i transnacionalne platforme HEKLER od njenog osnivanja.
Dunja Karanović (1996) je vizuelna umetnica i novinarka iz Beograda. U svojoj praksi, istražuje načine povezivanja kulturne politike, teorije i prakse kroz interdisciplinarne i saradničke pristupe koji neguju radikalno prijateljstvo i kolektivnu brigu. Njeno istraživanje je fokusirano na uključivanje brige u kulturne institucije i njihovo ponovno zamišljanje kao sporije, mekše i inkluzivnije prostore. Magistrirala je na Katedri za kulturnu politiku i menadžment UNESCO-a na Univerzitetu umetnosti u Beogradu i magistrirala na Kineskoj akademiji umetnosti u Hangdžouu, NRK. Radi kao novinarka LICEULICE magazina i članica je Femiks kolektiva. Strast su joj feminističke istorije umetnosti, vez, malo i marginalno. IG: @dunja_karanović
Bojana Ranković je multidisciplinarna umetnica, sa sedištem između San Franciska i Beograda, čija se praksa usredsređuje na teme pripadnosti, rasejanja i doma. Diplomirala je na Umetničkom institutu u San Francisku na departmanu za grafiku, gde je dobila prestižnu nagradu Bronzani valjak. Njen rad je izlagan u različitim prostorima, uključujući galeriju ZAZ10 na Tajms skveru, Muzej američkih knjigovezaca, Muzej istorije Jugoslavije i brojnim galerijama u SAD i Srbiji. Kroz tradicionalne tehnike grafike i slikanja, kao i modernije pristupe poput fotografije i videa, njena umetnost odražava slojeve identiteta i sećanja, stvarajući pristupačna i transformativna iskustva kao činove ljubavi.
Mia Ćuk (1988) je umetnica koja često preuzima kustoske, uređivačke i organizacione uloge kao deo svoje umetničke prakse. Radeći i u teoriji i u praksi, njeno istraživanje obuhvata pojmove urbane istorije i intimne topografije, domesticiteta i vremena, anonimne arhive i lične kolekcije, zapise o površinama i osećanjima—koje ona artikuliše kao iskustva specifična za lokaciju, efemerne instalacije, knjige-objekte i tekstove. Ona je suosnivačica Fusnote – Centra za sliku i tekst, umetničkog studija, društvenog prostora i rezidencijalnog programa u Beogradu posvećenog eksperimentisanju, istraživanju i produkciji u oblasti umetnosti i samoizdavaštva.
Sanja Vasić je rođena 1993. godine u Beogradu. Njen umetnička praksa obuhvata transdisciplinarne pristupe i različite medije poput videa, fotografije, instalacija, performansa i pisanja, naročito poetskih naracija koja česte predstavljaju polazište njenog rada. Poseduje Master vizuelnih umetnosti sa smera CCC (Critical Curatorial Cybermedia) sa fakulteta HEAD – Genève (2019.) i Master tekstila sa Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, gde je dobitnica nagrade iz Fonda Iva Vrinjanin za najbolji master rad iz oblasti tekstila. Učestvovala je na događajima kao što su Artweekend Belgrade (2024, 2021.), Bijenale mladih (2023.) i MAR – Mitrovička umetnička rezidencija (2023.) na Kosovu, kao i umetničke rezidencije u nezavisnom pozorištu TU (Théâtre de l’Usine) u Ženevi, gde je bila i koautorka programa fokusiranog na seriju kolektivnih peformansa poezije. Od 2024. je članica ULUS-a u sekciji Proširenih medija. IG: @san.java_
Organizatorke/i:
Miloš Bojović je fotograf i povremeno pisac. U svom radu, Miloš istražuje odnose straha, anksioznosti i mogućnosti izbora u prostoru mašte. Eksperimentiše u oblastima slike, zvuka i teksta, koje spaja u video instalacijama i filmovima. On je suosnivač ŽTMRLJ.PROD, producentske kuće koja istražuje teme unutar underground filma, muzičkih spotova i stop-motion animacije. Blisko sarađuje sa Jelenom Prljević na različitim projektima i idejama, gde je projekat Četiri vode od glavnog interesa. Piše različite vrste tekstualnih formi koje su do sada objavljene u online časopisu Tag. Živi u Požegi, Srbija.
Jelena Prljević je vizuelna umetnica čija praksa istražuje polje crteža, pokretne slike i instalacije. Njen rad ispituje logiku straha, i načine putem kojih umetnost kao proces i životna sredina poziva na njegovo emotivno, kognitivno i somatsko procesuiranje. U Njujorku, 2018. godine suosniva kolaborativnu umetničku platformu i transnacionalni kolektiv HEKLER sa fokusom na kritičko i eksperimentalno ispitivanje odnosa gostoprimstva i sukoba. Leta 2020. godine inicira izgradnju sastajališta Četiri vode na selu Ljubanje, Srbija. Tu i boravi radeći, uz podršku porodice i prijatelja, na preoblikovanju i očuvanju starih porodičnih koliba i drugih struktura unutar domaćinstva sa ciljem otvaranja ovih prostora za dalja okupljanja, kolektivna izmaštavanja i proširivanje saradnji.
Nataša Prljević je interdisciplinarna umetnica, radnica u kulturi i organizatorka. Posvećena je kolaborativnim i kolektivnim praksama koje se tiču društvenih promena, feminističkog organizovanja, transformativne pedagogije i pravde. Počevši od kolaža i asamblaža, ona proučava transformativni potencijal višeglasja koji nastaje kroz niz aktivacija i medija. Ko-osnivačica je platforme i kolektiva HEKLER koja neguje kritičko i eksperimentalno ispitivanje gostoprimstva i sukoba, i članica inicijative Sastajalište Četiri vode.